Ukoliko se odlučite prijaviti na samu utrku zasigurno ćete uživati u stazi koja skoro cijelim putem dodiruje i more i šumu na atraktivan način.

Start označavamo u blizini samog centra na vanjskom amfiteatru, uvala Minerska, i koji kreće u pravcu otočića Školjić. Cilj je isti kao i Start. 

Od centra sudionici kreću na otočić Školjić na kojem se okreću(kontrolna točka) i povratkom do rampe u uvali Škar skreću udesno preko stražnjeg pristupnog puta centra do spoja na put koji vodi prema povijesnim gabelama za sol. U jednom trenutku na malom raskrižju staza ide ulijevo prema izlazu iz šume na samu šetnicu koja za zadatak odvodi sudionike udesno do male špilje pustinjaka koja je služila kao mala utvrda, crkveno utočišće pustinjaka, a ujedno i glavne kontrolne točke.

Nakon te kontrolne točke, koja se ujedno naziva i “Hitlerove oči“, staza završava povratom samim rijasom kanala na sami cilj, početni amfiteatar centra. 

Voljeli bi vam svaki put dok organiziramo sportsko rekreativne aktivnosti udahnuti dio povijesti koja će istaknuti svoju povijesnu ulogu, a s time ćemo raditi na edukaciji, odgoju, čuvanju i očuvanju kulturne baštine. U suradnji Force i BK Faust Vrančić organiziramo novu edukativnu trku koja prati još jednu priču o kanalu svetaca, kanalu koji je donosio Gradu smijeh ili suze, kanalu koji Gradu znači život.

Svi ste dobrodošli.

Priča dvanaestog kola

Pješačka staza – šetnica u kanalu sv. Ante, čiji se završni dio nalazi na samom otočiću Školjiću, do kojeg je izveden drveni most koji je ujedno jedini pristup otočiću Školjiću s kopna, realizirana je u sklopu projekta “Turistička valorizacija kanala sv. Ante u Šibeniku“ (2013.). U međuvremenu je izrađen i projekt budućeg pješačkog mosta Školjić – Tvrđava, prema kojem Školjić „u ceremonijalu prilaza“ Tvrđavi sv. Nikole, postaje njeno predvorje. Tvrđava sv. Nikole jedna je od najznačajnijih venecijanskih fortifikacija na Jadranu i jedna od najljepših pomorskih utvrda na Mediteranu. Upisana je (2017.) na Listu svjetske baštine UNESCO-a u sklopu nominacije „Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. stoljeća“.

Među surim stijenama kanala krije se špilja s ostacima crkvice sv. Ante. Pećina u kojoj je smještena crkvica nalazi se ispod Lobora, najvišeg brda s lijeve strane kanala sv. Ante. Duga je oko 15 m i ima nepravilan oblik, otvor joj je okrenut prema sjeveru, a prilazi joj se strmim stubama s morske strane. Pećina se na temelju pisanih izvora koristi kao crkva od početka 15. st. U povijesti su u njoj živjeli pustinjaci – eremiti. Zato je crkva i posvećena sv. Anti opatu – pustinjaku iz Egipta po kojem je nazvan kanal. Tridesetih godina 20. st. objekt je izgubio sakralnu funkciju prenamjenom u vojne svrhe raznim pregradnjama, koje su dovele do devastacije lokaliteta.                      

Nedaleko od špilje-crkve sv. Ante, krije se potkop - morski tunel koji je građen za potrebe ratnih brodova. Šibenčani tunel još i danas zbog svog zlokobnog izgleda zovu „Hitlerove oči“. Taj potkop za skrivanje i servisiranje ratnih brodova građen je pred kraj Drugog svjetskog rata. Karakteriziraju ga dva glavna i više pomoćnih, skrivenih, otvora za dopremu oružja i hrane. Gradnju tunela, izdubljenog u prirodnoj okomitoj stijeni, započela je njemačka, a dovršila jugoslavenska ratna mornarica nakon rata.

Na lijevoj strani kanala sv. Ante vojska bivše Jugoslavije - JNA sagradila je kompleks vojnih objekata, skladišta i pristaništa s pripadajućom infrastrukturom. Odlazak JNA iz Minerske ovjekovječen je jednim od ponajboljih i najgledanijih suvremenih hrvatskih filmova. Film „Kako je počeo rat na mom otoku“ sniman je i ovdje, upravo na mjestu današnjeg posjetiteljskog centra, inspiriran je stvarnim prosvjedima koji su se odvijali ispred vojarne JNA u Šibeniku, a autori su mu šibenčani Ivo i Vinko Brešan.                        

Posjetiteljski centar ,,Kanal sv. Ante'' mjesto je dodira rijeke i mora, razmjene znanja i iskustava. Izložbeni sadržaji edukativno-zabavne izložbe ,,Dodir rijeke i mora'' uključuju niz multimedijalnih interaktivnih prikaza flore i faune, posebice podmorja, koje uključivo s uređajima virtualne stvarnosti posjetiteljima omogućuje neposredan doživljaj prirodnih i kulturnih vrijednosti prvenstveno kanala i ušća Krke, a potom i ostalih zaštićenih područja Šibensko-kninske županije.

Izvor: Tekst / Fotografije: Arhiva Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije

BILJEŠKE O POVIJESNIM ZNAMENITOSTIMA JUŽNE OBALE KANALA SV. ANTE

OPATIJA SV. NIKOLE

Postojala je barem od 13. stoljeća, vjerojatno i od znatno ranije.

Podignuta je na otočiću Ljuljevcu gdje je kasnije izgrađena Tvrđava sv. Nikole

Opatija je imala veliku važnost u crkvenoj povijesti Šibenika. Prije osnutka biskupije (1298. godine) opat sv. Nikole je bio najviši crkveni dužnosnik na šibenskom području. Opatija je imala brojne posjede uključujući i solane na obližnjem Velikom jezeru. U gradu opatija je posjedovala Crkvu sv. Krševana te Crkvu sv. Benedikta i Nikole u blizini Kneževe palače. Nakon uspostave mletačke vlasti nad Šibenikom i njegovim distriktom opat sv. Nikole više ne živi u samoj opatiji (koja je u sukobima Šibenika i Mlečana  1409. – 1412. bila oštećena) već se trajno preselio u opatijsku kuću u samom gradu. Opatija jepotom prepuštena propadanju do konačnog rušenja njezinih ostataka neposredno prije gradnje Tvrđave sv. Nikole.

TVRĐAVA SV. NIKOLE

Jedan je od ključnih elemenata šibenskog fortifikacijskog sustava jer kontrolira izlaz iz kanala sv. Ante, odnosno jedini morski pristup Šibeniku.

Promijene u načinu ratovanja u 16. stoljeću nalagale su i primjenu novih tehnika pri izgradnji utvrđenja, odnosno nametale su potrebu za novim tvrđavama. Sve veća primjena topova sa s jakom vatrenom moći uvjetovale su izgradnju tzv. bastionskih tvrđava. U odnosu na ranije tvrđave imale su deblje zidine s pregradnim komorama ispunjenim zemljom, a uz to i nekoliko slojeva opeke. Cilj je bio napraviti zdanje koje može izdržati udarac topovske kugle. Tvrđava je građena od 1540. U sljedeće tri godine napravljeni su većina radova, te je tvrđava barem dijelom ušla u funkciju. Njeni arhitekti bili su glasoviti talijanski graditelji Gian Girolamo i Michelli Sanmicheli. Tvrđava je stoljećima bila u vojnoj upotrebi. Iako budući da Šibenik nije bio znatnije ugrožavan s mora (zbog velike dominacije mletačke mornarice na Jadranu) tvrđava nije sudjelovala u većim vojnim okršajima prije Napoleonskih ratova kada postaje francuska brana protiv britanske mornarice. U 19. i 20. stoljeću tvrđava dobiva i nove namjene tako je na njoj 1911. godine postavljen i semafor za regulaciju plovidbe kanalom sv. Ante.

PEĆINA SV. ANTE OPATA

U pećini se nalazila crkvica i prebivalište pustinjaka. Kada bi jedan pustinjak umro ili se povukao imenovao bi se drugi. Oni su bili ljudi koji su se željeli povući iz svjetovnog života na osamu kako bi mogli proći duhovnu obnovu. Koja je mogla trajati neko vrijeme ili do kraja pustinjakova života. Ipak su imali određenu ulogu u javnom životu grada gdje su dolazili tražiti milodare za održavanje crkvice. U samoj pećini nalazi se i nekoliko grobova. Uglavnom ljudi koji su ostavili donacije ili zavjetne darove za crkvicu. Blizu ulaza u špilju nalazio se i lazaret. Tijekom 30-ih godina 20. stoljeća Špilja sv. Ante Opata postaje vojni objekt jer se u njoj gradi bunker.

Izvor teksta

Bruno Brakus – viši kustos Muzeja grada Šibenika