Priča devetog kola

BITKA ZA ŠIBENIK

Bitka za Šibenik je bila bitka u Domovinskom ratu, gdje je uspješnom obranom Šibenika spriječeno odsijecanje Srednje i Južne Dalmacije te preostalog dijela Hrvatske i dani kada se uspješno formirala Hrvatska ratna mornarica koja je nadzirala izlaz na more u nastavku Domovinskog rata.

Bitka se odvila od 16 do 23.rujna 1991.godine gdje su u bezizglednoj situaciji hrvatske snage uspjele obraniti grad od srpskih osvajača. Šibenska je bitka bila iznimno strateški važna, jer se moralo obraniti šibenski most, grad Šibenik i položaji na Jadranskoj magistrali. Da je agresor zauzeo ikoju od tih lokacija, južna Hrvatska bila bi ispresijecana na par manjih ili većih džepova, čime bi došla u vrlo tešku situaciju za obranu.

Nakon osam dana srpski je osvajač bio prisiljen na povlačenje.

Veliku je ulogu odigralo za obranu Šibenika preuzimanje topničke bitnice na otoku Žirju gdje se zapovjednik bitnice Žirja predao hrvatskim snagama, predavši im ispravne topove i velike količine granata. Sama bitnica eliminirala je opasnost s mora i pomogla u obrani Grada gdje je opći napad na Šibenik počeo je 16. rujna.

Tada su napadačke snage drskim prepadom u potpunosti razbile obranu hrvatskih branitelja i brzo izbile na Šibenski most. Šibenik je bio pred padom, ali se to nikada nije ostvarilo.

Velikosrpski osvajač nije odustao. Istog se dana vratio na Šibenski most s velikim snagama koje su trebale ići na ulaz u grad. Planirao je skupa s jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad, no i taj plan je propao, budući da su hrvatski branitelji zaustavili i razbili srpske napadače u Pakovom selu.

Dana 23. rujna 1991. bitka je okončana i razbijene snage osvajača počele su se povlačiti sa Šibenskog mosta.

Premda je ovo bila velika pobjeda, opasnost nije minula.

Veliku ulogu u obrani Šibenika dali su i sami civili koji su ostali u gradu, jer ga nisu napustili čime su jačali moral obrambenim snagama u otporu neprijatelju.

          

OPSADA ŠIBENIKA 1647.

Osmanska opsada Šibenika odnosi se na dio osmanskih osvajačkih ratova usmjerenih na osvajanje mletačkih posjeda, koja je trajala mjesec dana, od 17.kolovoza do polovice rujna 1647.godine i bila je najveći osmanski napad na Šibenik, a po dramatičnosti bila je jedna od najvećih u šibenskoj povijesti i najkrvaviji okršaj u dotadašnjoj povijesti Šibenika.

Šibenik je u 16. stoljeću dosta oslabila epidemija kuge. Ipak, već polovicom 17. stoljeća bio je najveći, najmnogoljudniji i praktički najvažniji grad mletačke Dalmacije. Nažalost po Šibenčane, Mletci nisu radili mnogo na obrani Šibenika od mogućeg osmanskog napada, te su Šibenčani preuzeli inicijativu kad se to pokazalo potrebnim. Po izbijanju Kandijskog rata, Šibenčani su u vrlo malo vremena podignuli tvrđave za obraniti grad. U strahu od osmanske strahovlade, Šibenčani (svi sposobni stanovnici) su se u velikom broju odazvali gradnji te su tijekom kolovoza i rujna 1646 podignuli tvrđavu sv. Ivana, kada i tvrđavu Barone.

Franjevci su dali svoj obol obrani grada i to ponajviše inženjer Antonio Leni iz Genove, franjevac koji je izradio nacrt Sv. Ivana, koji se pokazao ključan kao utvrda za obranu grada jer je bio zvjezdasta tlocrta, sa sjevera ojačan visokim zidanim nasipom u obliku kliješta (tal. tanaglia), zbog čega je u narodu znana i imenom Tanaja. Tvrđave su podignute godinu i pol prije bitke, dok je gradnja u smislu bastionskih utvrda dovršena upravo 1647.godine.

Tijekom kolovoza više od 25 000 osmanskih vojnika napalo je Šibenik, a po nekima i 30.000 vojnika, a utvrđeni grad branilo je malo više od 6000 ljudi čiji je zapovjednik bio barun Christoph martin von Degenfeld.

Opsada je trajala mjesec dana. Žestoke su se borbe odvijale kod tvrđave sv. Ivana, koja je odigrala ključnu ulogu u obrani Šibenika, a sami napad je počeo 8.rujna oko 21 sat.

Prvi znaci osmanskih posustajanja pojavili su se u zoru oko 3 sata izjutra 9.rujna, gdje su posustali u borbi, a zatim prekinuli napad. Umor kod napadača se nazirao kao i pobjeda branitelja Šibenika. Borbe su se nastavile sljedećeg dana no slabijim intenzitetom.

11.rujna stiglo je pojačanje Šibenčanima. U luku je uplovio provider Leonardo Foscolo s ratnim brodovima i novim vojnim pojačanjima kojeg je dočekalo veliko slavlje pučana i vojske koji su branili grad i počasne topovske salve. Neuspješnih 25 dana opsade, pristigla pojačanja opsjednutom gradu i neslomljeni moral branitelja impresionirao je osmanske napadače i obeshrabrilo bosanskog pašu Tekeliju. Osmanlije su uskoro shvatile da nema više svrhe napadati te su se ubrzano spremali na uzmak. 16. rujna Tekelija je prekinuo opsadu, prikupio svu preostalu vojsku i vratio se ka Drnišu, putem kojim je i došao.

U svezi s pobjedom nad osmanskih snagama organizirana je i šibenska alka, koju se trčalo pješice.

IZVOR wikipedija

 

Trail stazu “Rujansko srce“ kroz kratke crtice možemo opisati da se sastoji od 2 povezane cjeline. Staza je kružna i obuhvaća većinom puteve u blizini područja šume Značajni krajobraz Gvozdenovo Kamenar te brda Piska na kojem se nalazi okretna stanica veće utrke za povratak na cilj, a to je mala crkvica sv.Mihovila.

Staza kreće od pivnice PUB 022 nadesno u šumu gdje ide u pravcu Vidikovca te se penje na vrh šume i izlaskom na betonski put prema “repetitorima“ nakon 200m skreće udesno na planinarski put koji koristi rubne dijelove šume(blizina lokacije Rokići“) i koji se spaja na glavni makadamski put prema vrhu i raskrižju puteva Piska.

Tu se nalazi najdalja točka MALE staze i sudionici kreću u povratak na cilj istim putem kao i staza od MALO VEĆE staze – okrjepna stanica.

Drugi dio puta MALO VEĆE staze na vrhu Piska ide udesno prema crkvici sv.Mihovila gdje se sudionici počinju vraćati na cilj donjim putem od same crkvice. Staza dalje vodi kroz gustu šumu, koja neće ostaviti ravnodušne same sudionike utrke s obzirom na slabije popodnevno svjetlo koje će utjecati na vidljivost i njenu posebnost dok je prolazite uskim putem.

Nakon manje od kilometra staza vas vodi ulijevo šumskim putevima s kojima izlazite na dio gdje ste sa Piska i krenuli.

Povratak ide desnijom stranom brda Kamenar prema “repetitorima“ gdje se spajate na betonsku cestu koja vas vraća na sami cilj, pivnice PUB 022.