Završena :: 20 prijavljeno, 15 plaćeno, 15 s brojem,
Trail utrka “Vrhovima Visianija“ djeca do 12.g., hodači, nordijci, timska/obiteljska, pojedinačno
(Djeca do 12 godina su obavezna biti u pratnji odrasle osobe) 5 i 10km
Utrka je kružna i kreće s ciljem od bivše planinarske kuće “Alat“ u smjeru Šibenika prirodnim označenim putem, sjevernom stranom brda Burnjak-Pisak prema samom vrhu gdje se nastavlja kretanjem u lijevo samim vrhovima brda i to sve prema dvjema lokacijama “Lokve“ gdje blago zaokreće ulijevo i gdje se vraća gdje na početak staze odnosno cilj utrke.
Sudionici utrke na 10km samu stazu odrađuju 2x.
Kratka priča petog kola puteva Roberta de Visianija
I ove godine je 08 Forca Šibenik dio Festivala prirode Flora Dalmatica kojeg treću godinu zaredom organizira istoimena inicijativa. Trčat će se u čast Roberta Visanija, Šibenčanina i botaničara svjetskog glasa čijim je djelom inspiriran Festival i to baš u travnju, u vrijeme njegova rođendana, u vrijeme buđenja prirode i zaspalih biljnih vrsta. Naime, Visiani je u tri opsežna sveska popisao kompletnu floru Dalmacije, a svoje životno djelo naslovio jednostavno – Flora Dalmatica. Smatrao je, kako sam navodi, to svojom dužnošću kao Dalmatinca koji to čini za svoju domovinu. Nitko ni prije ni poslije njega nije na tako sveobuhvatan i studiozan način posvetio svoja istraživanja toj temi, čime nas je zaista zadužio.
Roberto Visiani rođen je u Šibeniku 1800. godine od oca Talijana i majke Hrvatice, a svoju ljubav prema rodnom gradu pokazao je na mnogo načina: financiranjem obnove i nadogradnje tadašnje gradske bolnice, te svojom posljednjom željom da nakon smrti, iako je umro u Padovi, bude pokopan na groblju sv. Ane. Za života je u Italiji ostvario veliki uspjeh u karijeri, bio je redovni profesor botanike na Sveučilištu u Padovi, a kasnije i ravnatelj tamošnjeg znamenitog Botaničkog vrta. Kao mladi student padovanskog sveučilišta vraćajući se svake godine kući na praznike nije mnogo uživao u dokolici već je marljivo sakupljao uzorke biljaka za svoj herbarij, kako na području samog grada Šibenika, tako i na gradskim periferijama te po svim okolnim brdima, poljima i šumama, što mu je bila tek odskočna daska za obilazak terena po cijeloj Dalmaciji. Gotovo da nema mjesta u našem zaleđu, obali pa i na otocima na koje nije kročio nogom u svojoj potrazi. Najdraže mjesto za opuštanje i kontemplaciju bilo mu je područje današnje šume Šubićevac, nekada poznato pod nazivom Poljica, gdje su nastala i neka njegova mladenačka pjesnička djela, a po svoj prilici i prikupljeni prvi uzorci.
Biljka koja se iz mnoštva biljnih vrsta naše flore može izdvojiti svakako je dalmatinski buhač (lat. Tanacetum cinerariifolium) moćan prirodni insekticid koji je krajem 19. st. postao jedan od glavnih izvoznih proizvoda našeg kraja, a upravo je Visiani prvi opisao njegova obilježja i svojstva. Sušio se na šibenskoj Poljani, mljeo u mlinovima na Krki i u šibenskoj Dragi, u vrećama tovario na brodove u šibenskoj luci. Dalmatinski buhač, iako danas pomalo zaboravljen, i dalje raste duž cijele naše trkače rute, stazama kojima je i sam Visiani hodao s botaničkim priborom u rukama, a tu su naravno i ostale naše biljne vrste koje svi jako dobro poznajemo i volimo. U travnju, mjesecu koji nosi ime po travama, trči se vrhovima Visanija slaveći pritom prirodu, proljeće i naše veliko prirodno bogatstvo – dalmatinsku floru.
Tekst napisala / Zlatka Rodin – Udruga turističkih vodiča ”Mihovil“ Šibenik